Davaoci dodjeljuju i prate de minimis pomoć
Usljed velikog broja upita i zahtjeva za davanje mišljenja u vezi sa dodijelom pomoći male vrijednosti – de minimis pomoći, ovim putem upućujemo davaoce de minimis pomoći na primjenu Uredbe Komisije (EU), br. 1407/2013 od 18. decembra 2013. godine o primjeni čl. 107 i 108 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije na pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći) (32013R1407, SL L 352, 24.12.2013), koja propisuje sljedeća pravila za dodijelu:
- Gornja granica za pomoći male vrijednosti (de minimis pomoć) je do 200.000 EUR tokom perioda od tri fiskalne godine, odnosno do 100.000 EUR tokom perioda od tri fiskalne godine, ukoliko korisnik obavlja drumski prevoz tereta za najamninu ili naknad Iznose pomoći koji nisu u obliku novčanih pomoći, potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu vrijednost (ekvivalent subvencije). Pri računanju novčane vrijednosti transparentnih oblika pomoći koji nemaju oblik bespovratnih sredstava i pomoći koje se isplaćuju u više rata, potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje preovlađuju u trenutku dodjele takvih pomoći.
- Svi privredni subjekti koje kontroliše (na pravnoj ili de facto osnovi) isti privredni subjekt moraju se smatrati jednim privrednim subjektom. Ako se jedan korisnik podijeli na dva ili više posebnih korisnika, pomoć male vrijednosti (de minimis pomoć) dodijeljena prije podjele, dodjeljuje se korisniku koji je od nje ostvario korist, što je načelno korisnik koji je preuzeo djelatnosti za koje je korišćena pomoć male vrijednosti (de minimis pomoć).
- De minimis pomoći se ne mogu dodijeliti za izvoz ili za upotrebu domaćih proizvoda umjesto uvoznih, kao ni za finansiranje osnivanja i upravljanja distributivne mreže u drugim državama članicama. Pomoći za troškove učestvovanja na sajmovima, odnosno troškove studija, ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, obično ne čine pomoć za izvoz.
- Prije dodjele de minimis pomoći, davalac pomoći mora od korisnika dobiti izjavu o drugim pomoćima male vrijednosti (de minimis pomoćima) koje je preduzetnik primio tokom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine, kako bi se utvrdilo da nova pomoć male vrijednosti (de minimis pomoć) neće preći gornju granicu za pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći).
- Dodatno, pri dodjeli pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći) davalac državne pomoći obavezan je da obavijesti predmetnog korisnika o dodijeljenom iznosu pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći) i o tome da je riječ o pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći), izričito se pozivajući na Uredbu Komisije (EU), br. 1407/2013 od 18. decembra 2013. godine o primjeni čl. 107 i 108 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije na pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći) (32013R1407, SL L 352, 24.12.2013).
- Dokumenta o pomoćima male vrijednosti (de minimis pomoćima) davalac de minimis pomoći čuva deset fiskalnih godina od datuma kada su dodijeljene i na zahtjev dostavlja Agenciji za zaštitu konkurencije sve informacije koje Agencija smatra potrebnim kako bi ocijenilo jesu li ispunjeni uslovi za dodjelu de minimis pomoći, a posebno o ukupnom iznosu pomoći male vrijednosti (de minimis pomoći) koje je bilo koji korisnik primio na osnovu pravila o pomoćima male vrijednosti (de minimis pomoćima) pomoćima.
- De minimis pomoć ne podliježe postupku prijave Agenciji za zaštitu konkurencije, već se de minimis pomoć, danom dodjele, unosi u registar de minimis pomoći (https://deminimispomoc.gov.me/ords/f?p=308:1::::::), za svakog pojedinačnog korisnika.
- Podaci o ukupno dodijeljenom iznosu de minimis pomoći dostavljaju se Agenciji za zaštitu konkurencije, radi iskazivanja u Godišnjem izvještaju o dodijeljenoj državnoj pomoći.
- Agencija za zaštitu konkurencije ne upravlja javnim sredstvima, niti dodijeljuje pomoć. Politika dodjele, raspolaganje javnim sredstvima, kao i analiza efekata postignutih dodjelom pomoći, odgovornost je i obaveza davalaca de minimis pomoći.