Piše: Dragan Damjanović
Predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije
Poštovanjem politike konkurencije, učesnici imaju priliku da funkcionišu pod jednakim uslovima na tržištu. Kao rezultat zdrave konkurencije, potrošači dobijaju veću ponudu, kao i kvalitetnije i jeftinije proizvode. Zahvaljujući poslovnom ambijentu koji podstiče politika konkurencije EU, nacionalne industrije postaju inovativnije, doprinoseći na taj način dinamičnom razvoju cjelokupne ekonomije.
Pregovaračko poglavlje 8 – Konkurencija obuhvata podoblasti: zaštita konkurencije i državna pomoć.
U okviru zaštite konkurencije, izdvajaju se tri segmeta: koncentracije, restriktivni sporazumi (karteli) i zloupotreba dominantnog položaja na tržištu.
Pravo konkurencije predstavlja skup pravila koji treba da osiguraju da se konkurencija na tržištu ne narušava na način da se umanjuje društveno blagostanje. Drugim riječima, pravo konkurencije obezbjeđuje privredni ambijent koji će svim kompanijama pružiti jednake šanse za obavljanje privredne djelatnosti, a sa ciljem da se krajnjim potrošačima omogući raznovrsniji izbor dobara i usluga, njihove niže cijene, kao i da omogući da takva dobra i usluge budu kvalitetniji.
Ova oblast je relativno mlada ako se uzmu u obzir države Zapadnog Balkana, uključujući i Crnu Goru, koje se nalaze u pristupnim pregovorima o članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u okviru odredaba koje se odnose na pravila o konkurenciji, Crna Gora je preuzela obavezu da usklađuje svoje zakonodavstvo sa pravnim propisima EU (engl. acquis).
Važeći Zakon o zaštiti konkurencije sankcioniše sljedeće akte ili radnje kojima se vrši povreda konkurencije na tržištu i to: a) sporazume kojima se sprječava, ograničava ili narušava konkurencija; b) zloupotrebu dominantnog položaja; i c) koncentracije kojima se ograničava konkurencija, a naročito stvaranje, odnosno jačanje dominantnog položaja na tržištu. Za navedene povrede konkurencije Zakon propisuje novčanu kaznu za učesnike na tržištu u visini od 1% do 10% ukupnog godišnjeg prihoda za prethodnu godinu.
Zakonsko rješenje trenutno predviđa da Agencija za zaštitu konkurencije sprovodi upravni postupak u kojem utvrđuje povrede konkurencije, nakon čega podnosi odgovarajući zahtjev nadležnom sudu da u okviru prekršajnog postupka izrekne novčanu kaznu. Drugim riječima, Agencija nema ovlašćenje da samostalno izrekne novčanu kaznu kao što je slučaj sa Evropskom Komisijom i nadležnim agencijama za zaštitu konkurencije u EU i državama u regionu. Navedeni zakonski nedostatak prepoznat je i nedavnom izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2023. godinu. U tom smislu, u narednom periodu se očekuju zakonske izmjene koje će omogućiti Agenciji da u upravnom postupku neposredno izriče novčane kazne za akte i radnje kojima se vrše povrede konkurencije.
Što se tiče samih postupaka u kojima Agencija utvrđuje povrede konkurencije, od krucijalnog značaja je razvitak pokajničkog programa (engl. leniency). U pitanju je pravni institut koji obezbjeđuje da učesnici na tržištu, koji Agenciji: a) prvi prijave postojanje zabranjenog sporazuma, ili b) dostave dodatne dokaze o zabranjenom sporazumu o kojem je Agencija već imala određena saznanja, steknu mogućnost da budu “amnestirani” od strane Agencije u vidu nepodnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog naloga, odnosno predloga sudu za ublažavanje novčane kazne. Navedeno zakonsko rješenje je usklađeno sa pravilima konkurencije u EU, ali jedino njena primjena u praksi može omogućiti Agenciji da lakše dolazi do saznanja o postojanju sporazuma koji štetno utiču na konkurenciju na crnogorskom tržištu, što dalje podrazumijeva i sankcionisanje takvih sporazuma koji će za krajnji cilj imati benefite za građane Crne Gore kao krajnje potrošače.
Politika državne pomoći je specifična i svojstvena samo u Evropskoj uniji kao garant održavanja fer utakmice na zajedničkom tržištu država članica i kao takva je ustanovljena Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije. Kontrolom dodjele državne pomoći obezbjeđuje se da intervencije nacionalnih vlada ne naruše konkurenciju na tržištu. U tom smislu je i državna pomoć definisana kao prednost u bilo kom obliku dodijeljena na selektivnoj osnovi bilo kom privrednom društvu ili preduzetniku od strane nacionalnih vlada. Pomoći dodijeljene pojedincima ili opšte mjere svima dostupne ne smatraju se državnom pomoći.
Davaoci su obavezni da svaku planiranu državnu pomoć prijave Agenciji na ocjenu usklađenosti sa evropskim pravilima, preuzetim u crnogorsko zakonodavstvo. Praksa pokazuje da davaoci u velikoj mjeri dodjeljuju državnu pomoć bez prethodnog prijavljivanja Agenciji (samo u 2023. godini pokrenuto je 7 ispitnih postupaka, radi naknadne ocjene tih državnih pomoći). U slučaju donošenja negativnih rješenja, Agencija izriče kaznu, u vidu naloga da se sva primljena državna pomoć vrati u budžet CG, uvećana za zakonsku zateznu kamatu, počev od dana dodijele, pa do dana povraćaja. Ovo je ogroman finansijski teret i skoro uvijek vodi do gašenja preduzeća.
Zaštita konkurencije na tržištu i kontrola državne pomoći u nadležnosti su Agencije za zaštitu konkurencije, do pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, nakon čega će se ovim pitanjima baviti Evropska komisija.