Piše: Lukas Cavada
Izvršni koordinator za međunarodnu saradnju u Austrijskom nacionalnom tijelu za konkurenciju
Uvod
Konkurencija među kompanijama pokretač je ekonomskog razvoja. Ona predstavlja preduslov za rast, zapošljavanje, prosperitet i inovacije. Da bi se navedeno postiglo, sve kompanije se moraju pridržavati istih pravila, stoga su potrebne nezavisne institucije za njihovo provođenje. Ipak, ono što zvuči dobro u teoriji često izaziva poteškoće u praksi. Zakon o zaštiti konkurencije pruža okvir koji omogućava da konkurencija koristi svim akterima. Nezavisno Austrijsko savezno tijelo za konkurenciju (Bundeswettbewerbsbehörde – BWB) osnovano je prije dvadeset godina upravo s tim ciljem u vidu. U nastavku će biti pružen kratak pregled konkurencije i zakona o zaštiti konkurencije iz austrijske perspektive.
Što je konkurencija?
Više generacija ekonomista, i, u posljednje vrijeme, sve više ekonomistkinja, proučavalo je teoriju konkurencije, njene faktore i ciljeve. Fridrih A. fon Hajek, austrijski ekonomista i dobitnik Nobelove nagrade, zaslužuje da naročito bude pomenut jer je opisao konkurenciju kao “proces otkrivanja”. Ovo naglašava ključni aspekt konkurencije: podsticaj da se pokuša nešto novo i riješe problemi, što uključuje tehnološki napredak ili poboljšane/nove proizvode. To uključuje i efikasno korišćenje postojećih faktora proizvodnje, stimulisanje i poboljšanje performansi, te očuvanje ekonomske slobode. Konkurencija je neophodna za promociju prosperiteta u ekonomijama.
Zašto je značajan zakon o zaštiti konkurencije?
Sprovođenje zakona o konkurenciji u Austriji nema dugu istoriju. Savremeni austrijski zakoni o zaštiti konkurencije uspostavljeni su 2002. godine, nakon što je sedam godina ranije Austrija pristupila Evropskoj uniji. Ti zakoni danas u Austriji služe kao pravni osnov, sa tri osnovna stuba: zabranom kartelskog udruživanja, sprečavanjem zloupotrebe dominantnog tržišnog položaja i kontrolom koncentracija na tržištu.
Od tada je izvršeno više od stotinu nenajavljenih neposrednih uvida u kompanijama zbog kršenja zakona o zaštiti konkurencije. Ukupne izrečene kazne premašuju četvrtinu milijarde eura. Predominantna većina kazni koje su kompanije platile upućuje se vladi, a potom se vraća široj javnosti (odnosno: poreskim obveznicima).
Obezbjeđivanje fer i slobodne konkurencije u Austriji se pokazalo naročito vrijednim u kriznim vremenima. Tržišta s ograničenom konkurencijom su osjetljivija na razne poremećaje, uključujući koncentracije na tržištu. U tim slučajevima postoji zabrinutost da će posebno potrošači biti izloženi neopravdanim i nesrazmjernim povećanjima cijena. Kako bi se spriječilo da kompanije srednje- ili dugoročno učvrste svoju tržišnu moć i zloupotrijebe je pod izgovorom krize, neophodno je sprovođenje zakona o konkurenciji.
Fer i slobodna konkurencija ne biva uvijek jednoglasno podržana, uprkos svojoj logičnoj i razumljivoj prirodi. S tim u vezi, važno je naglasiti kako su nezavisna konkurencijska tijela i efikasno konkurencijsko zakonodavstvo krucijalni za stvaranje uspješnog poslovnog okruženja i tržišta koje odgovara kako kompanijama, tako i potrošačima.